Svakodnevne preokupacije (I. i II.)
I.
Sloboda volje.Previše izbora. Odaberi , kombiniraj , odlučuj .
Element koji nas čini ljudima .Beskompromisno i odrješito potreban . Najadekvatniji odgovor na sve hipoteze.
Obilje artikala ; bogatstvo opredjeljenja i stavova .
I sve to ispred tebe . Samo trebaš odabrati . A b ili c ?
Vrhunac dosega civilizacije . Ili još jedan od zamora svakodnevnog života.
Realiziranje slobode . Ili još jedna dnevna obveza.
Nije svaki dan za eksponiranje. Ima dana kad je dovoljno egzistirati. Odgoditi , prebaciti , zaboraviti.
Mogućnost izbora ponekad frustrira . Golem podsjetnik na slobosti , inertnosti.
Toliko toga mogu , ali mi se ne da .
Toliko se toga nudi , ali me ne zanima.
Što možeš danas , ostavi za sutra .
Cijeni se ono što nedostaje , veliča se ono što nam se uskraćuje , ono dostupno nije aktualno .
Ne djeluje poetski niti idealistički , ali ne može se osuđivati.Jer društvo mora napredovati , što čini agresivno .
Postojeće se slavi samo kad je to strateški bitno.
II.
Rutina. Utješno , ali i duboko zabrinjavajuće.
Postupanje po već donesenim odlukama . Vlastitim , ili od onih davno prije nas.
Spokoj , stare papuče i šalica čaja.Fotografije , pas i baka.
Ili ;
Rezigniranost. Umor. I malodušnost .
Svaki dan nosi svoje , a na nama je tek da ga provedemo. Ne kreatori , nego izvršitelji .
Život teče , a pojedinac hvata tempo. Kao hrčak u kotaču. Kao lik iz videoigrice. Hodanje po rubu društvenog konzensusa.
I onda bonus.Bonus kao generalno prihvatljivo.Sreća kao nešto prikladno.
Život prolazi u fazama , nacrtima i šablonama. Ispunjava se zadatak. Živi unutar zamišljena crte.
točka na i
Kako i kada doći do stadija kada fraze okrenuti novu stranicu ,zatvoriti poglavlje , uzeti život u svoje ruke i druge zastrašujuće uzrečice , nisu tek sredstvo umirivanja zabrinutih prijatelja? Što se mora dogoditi da netko zaista stavi točku na i? Konačno. Gotovo. Bez ali . I bez možda.
Zaista , ne znam . Jer bol , razočaranje i osjećaj izigranosti , ma koliko bili intenzivni , relativni su. Ako si ne priznam da sam povrijeđena , neću biti . Nije On to namjerno , nego eto ... splet okolnosti. I možda još samo jedanput , još jednom , i onda će sve doći na svoje mjesto.
U iščekivanju velikog dana , dana kad će se ledenjaci otopiti , Zemlja promijeniti svoju putanju i Njemu se otvoriti oči , vrtim se u krug.
Čekam tramvaj , čačkam zube , gledam tv ...Živim za onda... Drugi su tek scenografija , statisti , nebitno nešto ...
Ja i moji osjećaji ... Ja i ono što osjećam , što želim osjećati , ono što mislim da osjećam i ono što mislim da trebam osjećati...Ja i sve to dakle , mi koegzistiramo. Tu sam ja koja uči , izlazi , vježba , smije se i vozi bicikl , a tu su i oni, koje nosim sa sobom u vrećici. Svjesna da postoje , svjesno izbjegavajući istresti sadržaj. Kad ih ugledam , oborim pogled . Pravim se da ih ne poznam.
Ja , On , osjećaji , situacija ... Ženski žurnal bi u tren oka ponudio rješenje : Budi ponosna , svoja , beskompromisna...Ne zavređuje te...Kozmo djevojka...Girl power...bla bla ...
Rješenje se samo od sebe nameće , a i u meni negdje u polusnu leži i pulsira. Ali opet... Nije to tako , ovo je ipak specifično , još samo jednom pa ćemo vidjeti...
Jeli to sad obrambeni mehanizam , zdravi optimizam ili glupost ?
Ili ljubav ? A ljubav je slijepa.
Ili taština ? Jer tko mene ne bi volio.
Ili sebičnost ? Jer ne želim biti tužna.
Ili strah , ili sram ili život ?
prvi mačići se u vodu bacaju ?
ovo je moj prvi blog
ikad
izabrala sam podlogu (s posebnom pomnjom)
korisničko ime i poddomenu smišljala brisala pa opet i opet...
napokon papirologija je sređena
i sad ja sjedim i gledam u ekran
i ono pišem...blog
da
a ima neš privlačno u tome
onak malo eksponirano
a i egzibicionistički
i urbano
a ja... ja sam sve to...aha
ovo je više ko neki uvod
koncept nije složen
i sad ja kao isprobavam...
al ono bit će veličanstveno
...nedvojbeno i neminovno
=)
